Monday, April 12, 2010

Proleće je stiglo u naš kraj :)

Obavili smo veliko spremanje, oprali prozore i kačimo nove firange. Sa sunčanim danima češće ćemo ih razgrtati, pa ćete imati prilike da s vremena na vreme virnete u naš život s ove strane. (Nadamo se da ni vi nećete biti lenji i da ćete nam pisati više komentara o tome kako vam se svidja naš blog. Ipak je sve ovo pokrenuto zbog čitalaca, znanih i neznanih prijatelja, da bismo s vama podelili svoja iskustva i utiske.)
Najpre da umirimo zabrinute: uskršnji zemljotres i potonje sleganje tla koje je zadesilo susedni Meksiko kod nas su se samo blago osetili – štete nema (šta više, otresao nam je prašinu s polica i uštedeo nam truda:), a nismo se ni uplašili. Svi smo junački ostali na položaju čuvajući roštilj ;).
Praznik smo proveli kako dolikuje – u radosti i veselju, uz šarena jaja, u dobrom društvu i za bogatom trpezom. Išli smo i u srpsku crkvu (jednu od dve u San Dijegu) posvećenu svetom Đorđu (prilično je velika, lepa i ukrašena mozaicima), sreli tamo nekoliko sad već starih znanaca i upoznali još naših sunarodnika. Dan je bio prelep, društvo prijatno, hrana odlična, pa nam ni zemljotres nije pokvario užitak.
S dolaskom proleća i mi smo uhvatili dobar ritam, te se trudimo da redovne radne obaveze pozavršavamo od ponedeljka do petka (Miša na poslu, ja kod kuće – malo domazluk, malo doktorat:), da bismo slobodno vreme vikendom, nakon razgovora s roditeljima i prijateljima, proveli otkrivajući zanimljivosti i lepote grada. Izbor je zaista veliki (kao u robnoj kući:) – za nekoga sve za svakog ponešto! Zahvaljujući pogodnoj klimi, većina aktivnosti dostupna je cele godine. Parkovi, staze za pešačenje, plaže, jezera i okean, planine u blizini... I sve to besplatno ili po pristupačnim cenama. Na skijanje nismo išli ove zime, jer se još nismo uželeli snega i hladnoće; hteli bismo za početak da se nauživamo sunca :). Stoga koristimo svaku priliku da odemo na neku od plaža u blizini, iako je za nas kontinentalce sezona kupanja jos daleko. Šetamo, tražimo dobra mesta za pecanje i uživamo u pogledu i mirisu mora. Tako smo nedavno naišli i na uskršnjeg zekana, koji se sunčao u suton na ovdašnjoj plaži pripremajući se za svoje redovne praznične dužnosti. Zamolili smo ga za nekiliko fotografija, a on nam je ljubazno dozvolio da mu prođemo sasvim blizu.
Evo još nekoliko fotografija iz te šetnje... Malo smo se ludirali, a svratili smo i na jednu dvorišnu rasprodaju, ali u širokom asortimanu (od starog nameštaja do nove obuće) nismo našli ono što bi nam odgovaralo (nisu imali dečje brojeve odela za surfovanje i zbog toga se moja karijera u jahanju na talasima odlaže za izvesno vreme ;).
Jedno od najlepših mesta za šetnju u San Dijegu jeste Tori Pajns (Torrey Pines), zaštićeno područje pod četinarskom šumom sa endemskom vrstom bora i prelepim pogledom na okean, lagunu i brežuljke u okolini. Prvi put smo tamo bili na Dan zahvalnosti (krajem novembra) i nagledali se lepote po kristalno vedrom danu, ali je šuma u jesen bila suva i nekako neugledna, iako su se zimzeleno drveće i kaktusi trudili da prikriju nedostatak vlage. Slike možete pogledati ovde (tu je i nekoliko fotografija s plaže u La Hoji – talasi su tog dana bili veoma uzbudljivi, a videćete i kako su protekle pripreme za doček Nove godine). Prolećna slika Tori Pajnsa znatno je drugačija. Sve buja posle za ovdašnje prilike obilnih kiša (takve su ovde „hladnije“ zime:) i deluje mnogo živahnije, zelenije i cvetnije. Najpre smo malo bazali plažom, gde su se neki već razgolitili na suncu, a kasnije su nam se u šetnji šumom pridružili naši prijatelji Atanaskovići, Nišlije koje dodjoše u San Dijego otprilike u isto vreme kada i mi. Slučajno se sretosmo i upoznasmo, a sad se lepo družimo, razmenjujemo iskustva i uživamo u zajedničkim izletima. Slike sa našeg pešačenja po Tori Pajnsu možete videti ovde.
Da ne ispadne da se u rasejanju družimo samo sa našim zemljacima, predstavićemo vam još nekoliko naših novih prijatelja i poznanika. Videćete, to je veoma simpatično šareno društvance. Najdragocenije iskustvo u belom svetu zapravo je ta prilika da se upoznaju ljudi različitih kultura, njihovi običaji i pogledi na svet, a za nas sladokusce – i da okusimo jela različitih kuhinja iz svih delova sveta. Mi smo imali sreće da naiđemo na zanimljive i čestite ljude i saznali smo mnogo interesantnih činjenica o životu u Indiji (ne biste verovali koliko je njihov mentalitet sličan našem:), na Šri Lanki, u Indoneziji... Trudimo se da i mi njima predstavimo svoj narod i kulturu (Miša je zagolicao apetit kolegama na poslu burekom, pljeskavicama, musakom, rakijom...) i da vas ne obrukamo ;). Nedavno je Mišinom kolegi i drugaru Hariprasadu bio rođendan, pa smo se okupili na proslavi u Los Anđelesu, probali izvrsnu hranu, ćaskali i šalili se i sjajno se proveli.
U Siport Vilidž (Seaport Village) svraćamo kad god nam se ukaže prilika (što se može primetiti i po fotografijama). Restorani i radnjice uvek su pune posetilaca, milina je šetati uz obalu (podseća nas pomalo na novosadski Štrand:), a uvek ima uličnih zabavljača, muzike i nasmejanih lica. To nam postade veselo polazište za sve nove avanture. Odatle smo se jednom otisnuli u Balboa park, zeleno ostrvo usred gradske gužve. Na velikom prostoru uređene su staze za pešačenje, poligon za streličarstvo (viđali smo ljude s lukovima i strelama), livade za izlete, igralište za pse... Deca puštaju zmajeve, ljudi šetaju ljubimce, igraju odbojku, trče ili sede na travi, razgovaraju, čitaju – uživaju. Balboa park je i kulturno središte grada: u impresivnim zgradama nalaze se muzeji (zastupljeno je sve, od Prirodnjačkog muzeja i istorije čovečanstva, do Muzeja automobila, svemira i aeronautike, pa čak postoji i Muzej modela železnice), galerije (od ruskih ikona do savremenih autora), ogroman koncertni podijum, a u parkovima i baštama svakodnevno se održavaju koncerti... Kraj Bašte japanskog prijateljstva smeštena je čajdžinica, dvorišta restorana ukrašena su skulpturama, a tu je i pozorište projektovano po ugledu na Šekspirov Globe Theatre, pozorište za decu i još štošta što smo verovatno propustili da primetimo prilikom prve posete. Mi smo tog popodneva razgledali samo arhitekturu i hortikulturu, tj. tamošnju botaničku baštu, a slike možete pogledati ovde. To je takodje mesto na koje ćemo se često vraćati. Predstoji nam da posetimo svih petnaestak muzeja i galerija (cene su pristupačne, a određenim danima ulaz je besplatan), da prošetamo stazama i bogazama i otkrijemo još mnogo toga.
Još jedan od besplatnih vidova zabave u našem kraju nema, doduše, visoku kulturnu vrednost, ali može poslužiti kao inspiracija za svakodnevni život i rasadnik ideja za uređenje enterijera (a to je već primenjena umetnost). Naime, kada ovde započnu izgradnju novog kompleksa kuća, prvo naprave i potpuno opreme modele (obično tri – po jedan za svaki tip kuće u tom naselju) koje onda zainteresovani kupci razgledaju. Tako smo i mi jednog vikenda posetili nekoliko „reklamnih“ kuća i malo se promuvali. Zavirite i vi u naš album, mozda vas ove slike podstaknu da nekim detaljem osvežite svoj dom.
Konačno smo posetili i čuveni Zoološki vrt u San Dijegu. I on se nalazi u okviru Balboa parka. Već nakon prve posete, i mada smo videli možda tek nešto više od polovine zoo vrta, možemo da potvrdimo da je verovatno jedan od najvećih i najlepših na svetu. Uz mnoštvo najraznolikijih životinjskih vrsta sa svih kontinenata, u vrtu se gaje i mnogobrojne zanimljive, retke i egzotične biljke (sve je uredno obeleženo, sa latinskim nazivima vrste i zemljom porekla), a organizuju se i razgledanja s vodičima i susreti s čuvarima koji pričaju o pojedinim grupama životinja. Osim pešačkog obilaska, postoje i vožnje autobusom po zoo vrtu, a posetiocima željnim avanture na raspolaganju je i žičara za panoramski pogled iz ptičje perspektive. Nas je, pored veličine, zadivilo maštovito uređenje zoološkog vrta – na svakom koraku nailazili smo na neko jezerce, most, uspon, tunel u kojem se na velikom platnu projektuju filmovi (na primer o slonovima), bazeni su zastakljeni da bi posetioci mogli da gledaju nilske konje, polarne medvede, ribe i pod vodom, pa vodopadi, izložbe i igrališta za decu... Restorane i prodavnice sa suvenirima da i ne pominjemo. Ukratko, celodnevna zabavna i poučna pustolovina za posetioce svih uzrasta i različitih interesovanja. Pokušaćemo da vam dočaramo atmosferu u zoo vrtu našom foto-turom.
Toliko za ovaj put. Ako nam u komentarima date prelaznu ocenu, pisaćemo još i voditi vas svuda sa sobom. Srdačan pozdrav do nove avanture, a vi budite vedri i sunčani (što bi rekao Pustolov:) i uživajte u proleću!
Firange skrojila i peglala Milica, a foto-draperije dizajnirao i kačio Miša

8 comments:

  1. Ekstra (10+) Mirkovici, blog je odlican tekstovi jos bolji. Nastavite tako i samo se manete tih zavesa vise hehehe :))
    Pozdrav i samo napred

    Milos

    ReplyDelete
  2. Dragi moji,
    Ja cu reci samo ovo, slike su prelepe, a Micini komentari prava poslastica. Nemojte se iznenaditi ako se sakrijem u kofer vasih dragih kumova i nasih zajednickih prijatelja, Dragane i Pedje kad budu dolazili da vas vide, jer ipak treba imati u vidu da ja kao iskusan pustolov koji je prokrstario jedan deo Australije mogu samo da im budem koristan vodic:) Cak, sta vise ne bi bilo u redu da ih pustim same na toliki put, bojim se izgubice se:) Pedja ce zabasati u neku prodavnicu sa ribolovackom opremom, a Dragana u neku aerodromsku teretanu pa nece nikad stici do vas:) E tu ja stupam na scenu, da ih sacuvam od iskusenja:)
    Ljubim vas puno
    Ceca

    ReplyDelete
  3. Dragi nаši kumovi,
    Mnogo ste lepo sve srocili i uslikovali. Kuma nikad lepša, a kum nikad zgodniji (još kad stavite sliku u onoj novoj prugastoj košulji ;)) I o'ma da kažem našoj dragoj drugi Ceci da sam se već raspitala o teretanama u Vašem komšiluku ;) Ipak je moj cilj da upoznam guvernera Kalifornije!!! Ne mogu ići makar kakva u vizitu mu!
    Što se tiče kuma, mislim da on već zna i žmureći da pronađe ne samo te pecaroške radnje, već je valjda na netu našao i na kojoj polici se gde šta nalazi:)))
    Ljube Vas puno Draca i Peca!

    ReplyDelete
  4. Odlican blog, samo tako nastavite. Bas se oseca pozitivna energija i zadovoljstvo! Samo nastavite da pisete, jer mi koji cekamo da budemo izvuceni ovo prozivljavamo kroz vase blogove.

    pozz, nemili sa foruma

    ReplyDelete
  5. Sergius StancoviusApril 27, 2010 at 1:41 PM

    Greetings, americanos!
    Ko bi rekao da ću Milicu videti u dalekoj Americi. Nekako se atmosfera nije promenila od one na faxu, a i društvo je, vidim, multikulturalno. Još kad biste nekako mogli da iskopate tamburaše... Jedino ne razumem kako možete da jedete mirno uz zemljotres. Blog je odličan, a fotografije hrane unose nemir u moju dušu.

    ReplyDelete
  6. Još jedan podstrek da nastavite sa blogom.
    Otkrio sam ga tek juče i super je.Uvek je zanimljivo čuti (pročitati) iskustva drugih.Čak i kada si ti to već prošao.
    Mi smo došli pre 4 godine takođe preko lutrije.Čitajući vaše stare postove imao sam flashback-ove (Heathrow, Virgin Atlantic, prvi dodir sa novim svetom, ljudi koji ti staju da te povezu jer jedini ideš peške...).
    Mi smo inače oko 120 milja severo-istočno od vas i već dugo razmišljamo kako bi bilo dobro preseliti se u vaše krajeve.
    Pozdrav iz Palm Springs regije.

    ReplyDelete
  7. Sve pohvale za blog!Mi zivimo u Njujorku i razmisljamo da se selimo za San Dijego mozda za godinu dana,pa su nam svi podaci i vasa iskustva jako znacajni.Ako vam ne bude problem stavite neke cene(iznajmljivanje dvosobnog stana-kuce,troskovi zivota,obdanista..),cisto da steknemo uvid i u taj vazan deo zivota.Saljem vam puuno pozdrava iz Njujorka i nadam se da cete cesce pisati:)!

    ReplyDelete
  8. Од мене и више од прелазне оцене,само када би чешће писали...
    Поздрав и све најбоље!
    П.С. Да,слике су феноменалне!

    ReplyDelete