Wednesday, February 22, 2012

Domaća lektira

Prema usvojenom planu i programu za školsku 2011/2012. godinu, uz neminovna odlaganja usled sticaja okolnosti, prilažemo kratak osvrt na najzanimljivije doživljaje u prvom polugodištu. Pošto je u zavičaju dobrano zavejalo, a neki su čak i na prinudnom raspustu, duge zimske večeri možete prekratiti ovim laganim štivom, a biće i dosta sličica :)
MI PO DRUGI PUT MEĐU SRBIMA
Duhovita zbitija sa našeg jesenovanja u rodnoj grudi nije lako sažeti u nekoliko rečenica. Divno je ponovo zagrliti rodbinu, sresti se sa starim društvom, posetiti draga mesta i omrsiti se poznatim specijalitetima domaće kuhinje. Neke se stvari i odnosi uopšte nisu promenili – kao da se druženja nisu ni prekidala (mada smo se s mnogima čuli i gledali preko skajpa), neki novi klinci lepo su porasli i ponovo nas upoznali (jer bili su još u pelenama kad smo se prošli put videli), i hrana je jednako dobra kao što smo upamtili. Opšti je, međutim, utisak pomalo gorak, jer je stanje u zemlji sve gore, ekonomija sve jadnija a izgledi ne baš ružičasti... Nadamo se da će se i to jednom popraviti, a do tada pamtićemo Srbiju po dobrim stvarima i u svetlu veselih susreta i druženja prilikom ove naše posete. Ispostavilo se da su dve nedelje prekratke za sve susrete i aktivnosti koje smo planirali, a kamoli za odmor koji je Miši bio preko potreban. Intenzivan ritam nas je fizički izmorio, ali smo zato napojili srca pozitivnom energijom i vedrinom, i odlučili da će naredni boravak u zavičaju obavezno biti duži.
Srpska saga moze se sagledati na nekoliko nivoa. Na porodičnom planu bilo je vrlo emotivno i veselo: suze na aerodromu (i to od onih od kojih bi se najmanje očekivale – nećemo ih imenovati, neka se sami prepoznaju;), prvi bliski susret sa Mišinim sestrićem Dušanom, koji se rodio posle našeg odlaska u Ameriku ali sa kojim smo se družili preko skajpa; Srđanine nove frizerske kreacije jedva su dočekale ujnu da ih isproba, mame su u našu čast bogato ukrasile trpeze, svuda su nas nutkali jelom i pićem, organizovane su roštiljijade u našu slavu, a upriličili smo i kraće izlete po Vojvodini. U drugarskoj sferi bilo je takođe idilično i razdragano, samo što nije bilo dovoljno vremena da se vidimo baš sa svima koji su nam dragi ili nije bilo dobre prilike, pošto se naš dolazak poklopio sa nekim kasnim letovanjima i drugim svakodnevnim obavezama našeg društva. Ipak, pokušali smo da se vidimo makar na kratko sa većinom prijatelja i sa svima se divno proveli i uživali. Svi su se prolepšali, neki i razmnožili, i jednako su nam dragi i bliski uprkos daljini koja nas je razdvajala dve godine. Opet se potvrdilo da drugarstvo ne poznaje granice i da daljina nije nedodir.
Ilustracije naših zavičajnih avantura mogu se svrstati u nekoliko celina. Porodični cirkus ne treba dodatno objašnjavati a sadrži od svega po malo o nama i našima. Na našu ogromnu žalost, neke fotografije iz Kikinde su netragom nestale pod nerasvetljenim okolnostima. Moraćemo uskoro ponovo doći da to nadoknadimo novim sličicama. Album pod nazivom Bajka o ribarima i ribicama, ili kako se kumovima konačno osmehnula pecaroška sreca, dopunićemo ovde i ekskluzivnim snimkom borbe sa štukom.

Tu su još: Među drugovima nema tajne – draga lica drugarskog albuma i njihove ludorije, te Čarobna ravnica – nekoliko detalja iz mozaika uspomena na lepu banatsku varoš, na pitome salaše, reke i Petrovaradinsku tvrđavu.
Mamama, tetkama i strinama se konačno ukazala prilika da nas nahrane svojim supama, pitama, štrudlama, a nisu izostali ni specijaliteti sa roštilja, suhomesnate čarolije i vrhunski domaći čvarci o kojima se u dijaspori ispredaju legende i mitovi. Moglo bi se tome pridodati još nekoliko kultnih gastronomskih užitaka sa naših prostora koje smo iskoristili priliku da ponovo okusimo jesenas – burek, banjalučki ćevapi, najbolja pica u novosadskom „Karibiku“, sladoled „Kapri“. Nismo propustili priliku da najslasnije trenutke ovekovečimo na fotografijama, a neke omiljenje slatkiše smo i poneli sa sobom da se sladimo ukusom zavičaja u tuđini i da reklamiramo svoju zemlju među ovdašnjim življem. Naš put je, osim privatne, imao i diplomatku dimenziju; naime beše to prilika da čuvenom srpskom proizvođaču vrhunske domaće rakije isporučimo pozdrave od njegovih oduševljenih i zahvalnih obožavalaca Indijaca na privremenom radu u SAD :)
                  ____

HAJDUCI
Omiljeno štivo svih uzrasta – doživljaji vesele družine koja se odmetnula u hajdučku pustolovinu preko pola sveta. Vremenom imamo sve više drugara, kako ovdašnjeg življa tako i imigracije s drugih prostora, a i krug zemljaka se proširuje. Najsvežiji dođoši su naši vrli drugari Perići iz Pančeva, čiji se pustolovni put umnogome poklapa s našim (vreme dolaska, kupovina auta, pronalaženje posla), pa sad često drugujemo i zajedno istražujemo lepote života u San Dijegu. Nastavili smo i lepo prijateljstvo sa Sudom i Kišorom, parom iz Indije koje ste upoznali u našem ranijem pisaniju.



BIOSKOP U KUTIJI ŠIBICA
Kada nam se ponovo ukazala prilika da preko Mišinog preduzeća odemo u Univerzal studio, nismo časili časa i potrudili smo se da istražimo ono što smo zbog kratkog vremena propustili kad smo išli sa kumovima. Ovoga puta isporobali smo lude vožnje inspirisane holivudskim hitovima„Park iz doba jure“ i „Mumija“, pa vam prenosimo delić atmosfere.

Bilo je i mnogo animatora u zabavnom parku, društvo su nam pravili Suda i Kišor, ali detalje pogledajte u našem albumu. Uprkos nesagledivoj opasnosti, uspeli smo da snimimo kako nas je zadesila prava filmska oluja i poplava, kako smo ponovo nagrabusili u metrou (nikako to da poprave;), a videli smo i neobične glumce-automobile u akciji.



Bio jednom jedan... Ma, šta jedan, osmoro Srba i svi se oni uputiše jednog sunčanog dana na planinu Džulijan u blizini našeg mesta prebivališta. A ta je planina poznata u ovom kraju po slasnim jabukama, njihovoj berbi u oktobru i ukusnim pitama od istih. U društvu Perića i Atanaskovića i mi smo rešili da probamo te čuvene jabuke i kolače, ali smo berbu kao slučajno preskočili ;) I nismo se pokajali. Lepo smo se proveli u starinskom gradiću iz vremena Zlatne groznice u Kaliforniji, sreli smo čak i kauboje, cunjali po simpatičnim dućančićima i osladili se pitama. Slike sa te ekskurzije možete pogledati ovde, a budete li strpljivi, častićemo vas i domaćom američkom pitom od jabuka.
KAD SU DOZRELE TIKVE
Bilo je to u kasnu jesen, beše sezona pečenih ćurki, širom Sjedninjenih Država proslavljao se Dan zahvalnosti. Mi smo tu prigodu iskoristili da okupimo drage ljude, zemljake Atanaskoviće, Periće i Gogiće, za čije smo prijateljstvo blagodarni u ovom stranom belom svetu. Zakuska je bila na nivou, ćurka pripremljena po tradicionalnom receptu deke Trotera (ko razume shvatiće;), gosti veseli i spremni da pomognu, kako u pripremi salata i torte tako i prilikom sečenja ćurke i pranja sudova (što će domaćica večno pamtiti i sa zahvalnošću pominjati!), a svi smo uživali u jelu i drugarskom ćaskanju do sitnih sati, što se može dokumentovati fotografijama.
TRI MUSKETARA
Imali smo divne goste – naše drage negdašnje komšije Rajiće, koji su nam svratili na nekoliko dana iz Srbije, ali se nisu mogli zadržati jer ih je saudijski princ pozvao na hitnu konsultaciju i intervenciju u vezi sa arhitektonskim rešenjem nekih građevina od ključnog značaja za tamošnju kulturu i umetnost. Teška srca, pustili smo ih da odu, ali im se ponovo nadamo u skoroj budućnosti. Ipak, ostali su blizu srca – jednom komšije, zauvek komšije :) Nekoliko retkih fotografija ne može opisati prijatne dane koje smo proveli zajedno u decembru, ali nama će uvek biti draga asocijacija na to lepo drugovanje.

                          _____

                        
VAŠAR U TOPOLI
To jest, u Los Anđelesu, ali neko i to voli. Nisu baš bili ringišpili, lizalice i trubači, ali su izlagači automobila i ove godine ponudili posetiocima mnogo zabave, nove modele i celodnevni provod za sve generacije. Prilažemo izbor sličica koje su nam ljubazno ustupili Dijana i Peđa.
GARGANTUA I PANTAGRUEL
Iako smo se za neke stvari prilično ulenjili, kada je reč o hrani ističemo se kao nikad ranije. Koristimo svaku priliku da isprobamo neke nove recepte, gostimo drugare, zalazimo u neke zanimljive restorane, a krkamo i po kućama :) Ponekad se setimo da nešto od tih užitaka i zabelezimo i da snimke arhiviramo za dugo sećanje. Nadamo se da ćete uživati gledajući ove đakonije, koje nisu tu da bismo vam pravili zazubice, nego da bismo razvejali predrasude da se u Americi loše jede. A možda i dobijete inspiraciju da unesete neke uzbudljive promene u svakodnevni jelovnik. Mi svakako jesmo, što ćete videti i na slikama.
Da ne bi sve ovo bile prazne priče, prilažemo recepturu za omanju gozbu, a vi javite kako je uspelo ;)
Pileći užitak sa sušenim voćem
Sastojci:
• 2 kašike maslinovog ulja
• 6 pilećih karabataka bez kostiju isečenih na kockice
• malo brašna
• 1 crni luk krupno isečen
• 4 čena sitno iseckanog belog luka
• 2 kašike seckanog svežeg đumbira ili 2 kašičice đumbira u prahu
• 1 kašičica mlevenog korijandera (ili drugog začinskog bilja po izboru)
• 1 kašičica kima (mlevenog ili u zrnu)
• 1 čaša belog vina (ili soka od jabuke)
• šolja i po pileće supe (ili mešavina vode i začina)
• 1 šolja suvih kajsija (mada se i drugo voće lepo pokazalo)
• 1 šolja badema ili drugih semenki (seckano ili ucelo, kako ko voli)
• 1 šolja maslina bez koštica (ili seckane paprike, raznobojne – ili kombinacija)
• so i biber po ukusu.
Priprema:


Iseckano meso uvaljajte u brašno i pržite na zagrejanom maslinovom ulju u većoj šerpi. (Meso možete nasoliti i pre ovog koraka ili kasnije dok se bude krčkalo zajedno sa drugim sastojcima.) Kada je meso proprženo i rumenkasto sa svih strana, dodajte crni i beli luk i đumbir i krčkajte na laganoj vatri oko 5 minuta. Dodajte začinsko bilje i pržite još pola minuta, pa nalijte vino ili sok od jabuke. Povećajte temperaturu i krčkajte dok polovina tečnosti ne ispari. Dodajte supicu, suvo voće, semenke i masline/paprike, posolite i pobiberite, poklopite sud i nastavite lagano da krčkate još 45 minuta. Služite toplo uz pirinač, kuskus, krompir ili neki drugi prilog.

Praznični luk
Šta?
• 4 šolje crnog luka iseckanog na režnjeve
• 5 kašika putera
• 1 šolja pavlake
• soli i bibera po ukusu
• ⅔ šolje parmezana ili nekog drugog tvrdog sira rendanog
• 2 jajeta
• začinsko bilje po želji (može se i izostaviti).
Kako?
Propržite luk na puteru dok ne postane proziran. Preručite u vatrostalnu činiju. U činijici umutite jaja, pa umešajte pavlaku, začinite i prelijte preko luka. Pospite sirom i začinskim biljem. Pecite 15 do 20 minuta na 220°C/425°F. Iznenađujuće jednostavo i ukusno.
Kore za pitu američku
• 1 i po šolja brašna
• 2 kašičice sećera
• pola kašičice soli
• 11 kašika hladnog neslanog putera
• 1 žumance
• 3 kašike mleka
Pomešati brašno, šećer i so u činiji pa u to dodati puter iseckan na komadiće i sve izmešati mikserom ili ručno viljuskom gnječiti dok se ne formira grudvičasta masa. Dodati žumance izmešano s mlekom i sve sjediniti. Zatim testo malo izmesiti rukama na radnoj površini, pa ga oblikovati u disk i zamotati u plastičnu foliju i ostaviti ga u frizideru 15-20 minuta (ili do 4 dana) pre razvijanja. Pripremiti dublju tepsiju, pozeljno je keramičku i okruglu, ali dobro sad...) i na brašnom posutoj površini oklagijom razviti testo (koje je posle vađenja iz frizidera malo odmeklo na sobnoj temperaturi desetak minuta) u oblik koji odgovara tepsiji, ali nesto veći jer treba obložiti i zidove da bi se dobila dubina, a može malo i da pretekne za gornji rub da se malo prebaci preko fila ili za kojekave ukrase odozgo. Potom testom pažljivo obložiti tepsiju i vratiti je u firižider dok se priprema fil.
A za fil od jabuka oljuštiti i očistiti 6 do 8 jabuka (zavisno od veličine jabuka i dubine tepsije, tj. od željene debljine pite - vele da bi trebalo da bude 4 šolje naseckanih jabuka), pa ih iseckati na tanke kriške (može i na kockice ako vam je draže) i posuti s frtalj šolje sećera (može i malo više ako su jabuke nakisele). Blago izmešati, pa dodati pola kašičice cimeta (ili vise po ukusu), kašiku brašna i malo soli, pa opet sve izmešati i ređati u pripremljenu koru u tepsiji. Ako se odlučite za otvoreni model pite, samo ćete preklopiti preko ivica fila onaj višak testa što je virio iz tepsije, premazati koricu belancetom (koje vam je preostalo od kore za koju je trebalo žumance) ili celim razmućenim jajetom ako volite rumeniju koricu, pa sve - i koru i fil - odozgo posuti s dve kasike šećera. Ukoliko vam je, pak, po volji zatvoreni model, izmešajte šolju sećera (smeđeg ako imate) sa šoljom brašna i četvrtinom solje iseckanog hladnog putera, pa sve smuljajte u mrvičastu masu i pospite po piti. (Ako imate vremena i volje, možete masu sjediniti i razviti, pa prekriti pitu i napraviti proreze ili ukrase, ili fil prekriti ukrštenim trakama...)
Zgotovljenu pitu pecite u prethodno zagrejanoj rerni na 180°C/350°F oko 55 minuta do jedan sat. Kad se prohladi, secite, jedite i uzivajte!
Prijatno!




Za kraj prilažemo spisak dela koja su inspirisala ovaj naš izbor lektire, pa ako nađete vremena i zgode, bacite se i na ozbiljniju književnost.
Radoje Domanović, Kraljević Marko po drugi put među Srbima
• Danilo Kiš, Porodični cirkus: Rani jadi, Bašta, pepeo, Peščanik
• Aleksandar Sergejevič Puškin, Bajka o ribaru i ribici
• Ljubivoje Ršumović, Drugarstvo
• Tomas Man, Čarobni breg
• Branislav Nušić, Hajduci
• Vladimir Stojšin, Bioskop u kutiji šibica
Zlatna jabuka i devet paunica, srpska narodna bajka
• Dragoslav Mihailović, Kad su cvetale tikve
• Aleksandar Dima, Tri musketara
• Dobrica Erić, Vašar u Topoli
• Fransoa Rable, Gargantua i Pantagruel
Šaljemo vam bezbroj poljubaca i malo kalifornijskog sunca da vam raskravi srca i ugreje dušu :)